Prije 51 godinu, na svijet je došao dječak koji je kasnije ostavio neizbrisiv trag u najbržem cirkusu na svijetu
Svako vrijeme, ima svoje heroje. U početku, bio je to Juan Manuel Fangio. Kasnije, stizali su Niki Lauda, Alain Prost, Ayrton Senna... Svaki je obilježio jedan period Formule 1 koji uvijek usko vežemo uz njih. Svaki od njih zaslužio je status legende. Međutim, nedugo nakon njih, pojavio se čovjek koji je i dan danas sinonim za Formulu 1, sinonim za brzinu, sinonim za pobjednika. Kada kažete Formula 1, pomislite na njega.
Michael Schumacher, idol generacije koja je rasla uz njegove pobjede i gledala njemačkog barona, rođen je na današnji dan prije 51 godinu. Rođen je u radničkoj porodici koja je u ekonomskom smislu bila daleko od nivoa koji je Michaelu mogao osigurati bilo kakvu karijeru u autosportu. Nepisano pravilo kaže: što manje imate, jaša volja je jača i veće su šanse da ćete uspjeti. Zaista, isprva je sve djelovalo veoma teško i sivo za Michaela, međutim, na njegovu sreću, njegov talenat je prepoznao lokalni biznismen koji mu je omogućio da se takmiči u karting šampionatu i osvoji važne titule.
Zatim je za dalji napredak bilo potrebno novo čudo. To čudo hoda na dvije noge. To čudo je ljudsko biće. To čudo se zove Willi Weber. Ambiciozni biznismen je angažovao Michaela za nastupe u okviru Formula 3 šampionata koji je, pogađate, Michael osvojio. Sljedeći korak je bio i najteži – Formula 1. Sreća je ponovo pogledala Michaela. Jordanov vozač, Bertrand Gachot, uhapšen je zbog kršenja zakona, a prazno mjesto u timu je popunio upravo Michael. Mercedes je platio Jordanu 150.000$ za njegov debi koji je bio zamalo bajkovit. U nekonkurentnom Jordanu 191, Michael se kvalifikovao na sedmo mjesto. Bajku je pokvarilo kvačilo bolida koje je otkazalo nakon samo jednog kruga u trci.
Nakon samo jedne trke u Jordanu, Michael prelazi u Benetton u kojem je samo godinu dana nakon svog debija i slavio. Već tada je bilo jasno da se radi o šampionskom materijalu te da je pitanje momenta kada će Schumacher osvojiti tron. Taj momenat je došao 1994. godine kada je osvojio prvu šampionsku titulu, a to je ponovio i godinu dana kasnije. Nakon dvije uspješne godine u Benettonu, Michael odlazi u Ferrari sa jasnom misijom – vratiti titulu u Maranello nakon višegodišnje suše. Iako je u nekoliko navrata bio blizu, Michael nije mogao da savlada rivale i konačno ispuni cilj. Sve veći pritisak javnosti konačno je nestao osmog oktobra 2000. godine kada je u nevjerovatnoj trci na Suzuki prošao kroz cilj ispred Mike Hakkinena i prekinuo post dug 21 godinu. Sve nakon toga je historija.
U konačnici, Michael je osvojio sedam titula prvaka svijeta, 91 pobjedu i milione srca širom svijeta. Podstakao je mnoge mlade vozače da uđu u svijet automobilizma koji su imali samo jedan san, a to je da jure stazom kao „crveni baron“. Upravo je i autor ovog teksta vođen istom idejom i snom, sjeo za volan trkaćeg automobila i ostvario svoj san. Hvala ti Michael, za prelijepo djetinjstvo i ludi san koji je ostvaren.
#KeepFigthingMichael
