VIJESTI / BH AUTOSPORT

INTERVJU: Martin Kodrić - Želim voziti u WEC Hypercar seriji

martin kodric

Martin Kodrić

martin kodric

Martin Kodrić

martin kodric

Martin Kodrić

martin kodric

Martin Kodrić

martin kodric

Martin Kodrić

martin kodric

Martin Kodrić

martin kodric

Martin Kodrić

Nakon historijskog uspjeha na 12h Bathursta, Kodrić je izdvojio vrijeme za portal Top Auto i odgovorio na naša pitanja

 

Veoma je mali broj vozača s prostora bivše Jugoslavije koji su napravili velike internacionalne karijere. U Srbiji, sinonimi za autotrke su Mikica Vesnić, Miloš Pavlović i Dušan Borković. U Hrvatskoj, to su Niko Pulić, Juraj Šebalj, svojevremeno i Marin Čolak. Međutim, momak koji već godinama uspješno gradi internacionalnu karijeru u velikim trkačkim serijama ne pojavljuje se često u medijima, iako njegovi uspjesi su obrnuto proporcionalni njegovoj medijskoj zastupljenosti. Riječ je o Martinu Kodriću.

 

Rođen u Samoboru, 8.6.1997. godine, Martin je svoj debi u kartingu imao 2008. godine, kada je vozio u Šampionatu Hrvatske, te je već u prvoj godini osvojio šampionsku titulu. Svi koji su ga poznavali, u njemu su prepoznali veliki talenat i potencijal koji bi uistinu bilo šteta da propadne. Vremenom, Martin je uz veliku podršku porodice napredovao do većih, međunarodnih šampionata u kartingu, da bi tačku na karting karijeru stavio 2013. godine, kada prelazi u „svijet odraslih“.

 

Sa samo šesnaest godina, Martin se probija u različitim serijama jednosjeda, te u prvoj sezoni u Protyre Formula Renault šampionata osvaja treće mjesto. Vremenom, Martin se opredijelio za GT trke u kojima postiže velike uspjehe, a posljednji u nizu je i pobjeda na 12h Bathursta u klasi Silver, izborena proteklog vikenda. 

 

Martin Kodrić je ekskluzivno za Top Auto izdvojio dio svoga vremena i odgovorio na naša pitanja:

 

TA: Martine, prije svega, čestitke na ovom ogromnom uspjehu. Nadamo se da su se utisci malo slegli pa nam reci, kakav je osjećaj biti pobjednik legendarne trke 12h Bathursta?

 

MK: Osjećaj je nevjerovatan. Prije par godina kada sam krenuo u GT svijet, to je bila definitivno jedna od staza o kojoj sam sanjao da samo vozim na njoj, a pobjeda u prvom pokušaju na toj legendarnoj stazi je ne samo šećer na kraju, već nagrada svog rada i truda tijekom zadnjih godina.


TA:  Imaš tek 22 godine, a već si u McLarenovim redovima. Obzirom na to da su tvoje vozačke mogućnosti i talenat izuzetno veliki, da li se potajno nadaš mjestu u fabričkom timu?

 

MK: Ja već imam mjesto u fabričkom timu. Trenutno imam status profesionalnog McLarenovog vozača, a ne fabričkog samo iz razloga jer pokušavaju zadržati moj “Silver” status još za ovu godinu i to iskoristiti jer kada bi me službeno predstavili u obliku statusa fabričkog vozača, postao bih automatski “Gold” vozač što se još ove godine pokušava izbjeći, a mogu samo nadodati da nakon vožnje u Bathurstu zadržati “Silver” status biće dosta teži posao.

TA: Svoju karijeru si započeo u kartingu gdje si se takmičio u nacionalnom šampionatu. Kada se rodila ideja o internacionalnoj karijeri obzirom na to da mnogi takmičari iz kartinga pređu u druge discipline, ali u okviru Hrvatske?

 

MK: Kao što i sami znate nas nacionalni karting je vrlo “slab” u usporedbi sa kartingom primjerice u Italiji, Velikoj Britaniji itd.  Stoga kada smo se odlučili da ozbiljnije krenemo u moju karijeru, sljedeći logični korak su bila internacionalna takmičenja i zapravo tu je krenuo moj put prema profesionalnoj.

 

TA: Smatraš li da mladi i perspektivni vozači ne dobijaju prave šanse da dokažu svoj potencijal i predstavljaju Hrvatsku na način na koji je ti predstavljaš?

 

MK: Odgovoriti na ovo je stvarno teško. Općenito u tom sportu, strašno se teško probiti. Prvo, kao što svi znamo, autosport je dosta skup sport već od samih početaka i jedino se isplati ako uspijete i postanete profesionalac, a to je izuzetno teško kao i u svakom velikom sportu. Tu dolazi onda ono što igra najvecu ulogu, a to je činjenica da smo strašno mala zemlja i onda ono žalosnije, a to je da interes i popraćenost autosporta jako mala. Sve se većinom vrti oko nogometa i drugih timskih sportova, a na autosport se gotovo pa i zaboravilo. Recimo, za mene više ljudi zna u inozemstvu  nego u “našoj” Hrvatskoj  i to vam sve govori. Upravo zbog toga se teško probiti, a karijera u F1 je, pa možemo reći i gotovo nemoguća. Ali se zbog toga ne treba predavati i uvijek treba vjerovati da se može, jer upornošću, radom i trudom se do svega može doći i ništa nije nemoguće i to je ono zbog čega sam ovdje danas, radim ono što najviše volim, uživam i živim od toga.

 

TA: Tvoja internacionalna karijera je počela 2013. kada si se takmičio i u kartingu, ali i u jednoj od serija Formula Renault šampionata. Vidio si mnogo toga. Šta po tvom mišljenju „ne štima“ u domaćem autosportu?

 

MK:  Stvarno sam kroz taj uspon u karijeri prošao svašta, vidio svašta i upoznao puno ljudi. Mislim da kod nas općenito ne štima taj mentalitet gdje se na utrke više gleda kao trošenje novca, nego kao sport i gdje se ljubav prema tom sportu često ne razumije i upravo je to najveći problem i dokle god se osvještenost ljudi o utrkama ne promijeni, teško da ce bilo šta biti bolje. Svejedno, drago mi je da ima ljudi koji to vole, prate i imaju strast prema tome, i kako bi rekli „malo nas je, al' nas ima” i to je ono sto najviše cijenim u svemu tome. Nema većeg osmijeha na mome licu nego kad vidim podršku naših ljudi i to mi je i jedna od motivacija koja mi pomaže da idem dalje i da budem bolji.

 

TA: Kao što smo već rekli, nakon kartinga vozio si Formulu Renault. Da li si sebe vidio u Formuli 1 ili je Formula Renault poslužila samo kao temelj za uspješnu karijeru u GT trkama?

 

MK: Kao i svakom malom “kartingašu”, cilj je biti F1 vozač, pa tako i meni. Ali onda kreneš ozbiljnije u utrke i shvatiš da u F1 nisu jedine uzbudljive utrke. Pa je tako i meni s vremenom cilj postao biti profesionalni vozač utrka, a ne samo F1 vozač. I više nisam težio tome, nego sam znao samo da želim voziti, da se želim time baviti jer je to ono što najviše volim i od toga živjeti. Obzirom na to da sam veće građe, i to je bila prepreka u mom putu prema F1. Iskreno, ne bih mijenjao ovo što sad imam ni za jedno sjedište u Formuli 1. Mislim da su GT utrke puno uzbudljivije od onog što F1 moze pružiti i sretan sam što me moj put ovdje odveo, a odlična sezona u Formuli Renault 2015. godine, koja je bila zapazena od strane mnogih timova i fabrika u GT svijetu, najveći je razlog zašto sam napravio rani korak u GT3.

 

TA: Iako si još uvijek na „početku“ karijere, sa 22 godine imaš mnogo uspjeha iza sebe. Koji je tvoj ultimativni cilj kojem ćeš težiti u nastavku svoje karijere?

 

MK: Ne mogu reći da sad imam neki cilj. Sretan sam ovdje i samo želim voziti što više, ali kad bih morao baš birati moj ultimativni cilj, to bi bila WEC Hypercar serija. Trenutno, McLaren još nema u planu raditi auto za to, ali biće u bližoj budućnosti. To je ono što želim voziti kada dođe vrijeme. Ne razmišljam previše o tome, koncentrišem se da što bolje odradim svaku utrku i priliku koja mi se sada pruža da bih stekao još više iskustva i samim tim postanem još bolji i kompletniji, te kada dođe vrijeme da budem izabran za sjedište u WEC Hypercar seriji, mogu ugrabiti tu šansu.

 

Martinu želimo puno sreće u nastavku karijere te se nadamo da će njegovim putem poći mnogi talentovani i brzi momci, kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz ostatka regiona gdje takođe ima mnogo kvalitetnih vozača.

15:35 | Feb 6, 2020

KOMENTARI (0)