VIJESTI / AKTUELNOSTI

Nesreća koja je promijenila tok reli historije

lancia

Henri Toivonen

lancia

Henri Toivonen

lancia

Henri Toivonen

lancia

Henri Toivonen

Da li je smrt dvojice ljudi spasila mnogo drugih života?

 

Grupa B – čak i njen pomen vam ledi krv u žilama. Uvođenjem nove specifikacije automobila, započela je reli renesansa. Reli automobili su naprasno postali zastrašujuće snažni i brzi te su ih s pravom nazvali superautomobilima. Sve je djelovalo bajkovito. Na relijima nikada nije bilo više publike, vozači su posmatrani kao vitezovi modernog doba. Danas nezamislivi prizori „rijeke“ navijača koji stoje tik uz stazu, pa čak i na stazi, za to vrijeme bili su sasvim uobičajeni. Svi su bili zaluđeni nevjerovatnim performansama i vožnjom „vitezova“.

 

Vremenom, automobili Grupe B su napredovali. Svaki napredak ne mora da znači da je to korak u pravom smjeru. U slučaju Grupe B, napredak je značio srljanje u propast. U jednom momentu, dosegnut je vrhunac. Odjednom, ništa više nije bilo bajkovito. Borba za kreiranje najkonkurentnijeg automobila, stavila je u drugi plan posade i njihovu sigurnost. Audi, Lancia, Peugeot i Ford, zaslijepljeni samo jednom željom, kreirali su nepredvidiva, za vožnju krajnje zahtjevna čudovišta čija je snaga dosezala cifre preko 600 KS.

 

Duga radost završava u tuzi, kako glasi finska poslovica. Zašto smo odabrali baš finsku poslovicu? Zato što je ovaj tekst posvećen upravo jednom tipičnom Fincu, neustrašivom i munjevito brzom u automobilu. Henri Toivonen, rođen je 1956. godine u gradu Jyväskylä, kolijevci relija u Finskoj. Njegov otac, Pauli Toivonen, takođe je bio reli vozač, a 1968. je osvojio titulu evropskog prvaka za Porsche. Henri je bio impresivan radi svoje čiste brzine i snalažljivosti na svim podlogama, a vrlo brzo je pronašao sebi mjesto u fabričkim ekipama Talbota, Opela, Porschea i u konačnici Lancije. Svoju karijeru u Lanciji počeo je 1985. Bez pretenzija da zvučimo senzacionalistički, to je bio početak kraja. Već na samom početku sezone, Henri je imao težak incident na Reliju Costa Smeralda gdje se svojom Lanciom 037 zabio u zid, ozbiljno ozlijedivši svoja leđa i lomeći tri vratna pršljena. Nakon što je skoro ostao nepokretan, Toivonen se vratio za volan reli automobila kasnije te godine

 

Lancia 037 apsolutno nije odgovarala njegovom stilu vožnje. Osim što Toivonen nije uspijevao naći zajednički jezik s automobilom, 037 je bio nekonkurentan auto u odnosu na moćni Peugeot 205 i Audi Quattro koji su, osim značajne nadmoći u snazi, imali i pogon na sva četiri točka za razliku od 037 koja je imala samo zadnji. Za posljednji reli sezone, Lancia je spremila novog monstruma, automobil koji je bio spreman da Peugeot i Audi „zavije u crno“. Lancia Delta S4, brutalni ubica na četiri točka imao je motor sa kompresorom i turbo punjačem. Kompresor je povećavao snagu motora pri nižim obrtajima, dok je turbo punjač „pumpao“ snagu na visokim brzinama. Od 0 do 100, automobil je ubrzavao za samo 2,3 sekunde – na makadamu! Toivonen je već na prvu „kliknuo“ sa Deltom S4 i bio jedini koji je bio u potpunosti opušten s automobilom. To je potvrdio dominantnom pobjedom sa čak 56 sekundi prednosti na RAC Reliju.

 

Početak sezone 1986. obilježen je trijumfom na Reliju Monte Karlo, prvi i za sada jedini put da su na istom reliju slavili i otac i sin. Svi su gledali u Henrija kao u favorita za titulu. Čistom brzinom, niko mu nije mogao parirati. Naredni reli vožen je u Švedskoj, a tu je Toivonen bio prisiljen da odustane zbog otkazivanja motora. Nakon Švedske, šampionat se seli u Portugal gdje stvari izmiču kontroli i stvara se jedna nepovoljna „klima“ u šampionatu. Joaquim Santos je izgubio kontrolu nad svojim Fordom RS200 i izletio u publiku, ozlijedivši preko 30 osoba, a smrtno su stradale tri. Toivonen je zajedno sa  ostalim fabričkim vozačima odlučio da se povuče s relija. S tom odlukom se nisu slagali u Lanciji te su uputili pismo Toivonenu i obavezali ga da se mora takmičiti u svakom narednom reliju, bez obzira na okolnosti.

 

Odustajanje u Švedskoj, povlačenje s relija u Portugalu, a zatim i preskakanje Safari relija, Toivonena su udaljili od liderske pozicije i značajno uzdrmali njegovu kampanju. Toivonen je na Korziku stigao sa upaljenim grlom i teškom gripom, ali je insistirao na tome da se takmiči, upravo zato što je ostao bez liderske pozicije u šampionatu. Bolestan, van kondicije, u očajnom fizičkom stanju, Toivonen je sjeo za volan Lancije Delte S4 i redao najbrža vremena na brzincima. Nakon prvog dana, Toivonen je dao svoj komentar:

„Ovaj reli je sulud iako za sada sve ide dobro. Ukoliko napravim i najmanju grešku, zasigurno je da sam gotov.“

 

Kao da je predosjetio šta ga čeka drugog dana, Toivonen se žalio na to da je njegova Lancia presnažna za ovako zavojit reli poput Korzike. Svoju zabrinutost su izrazili i drugi vozači koji su vidjeli kako se automobil ponaša. Toivonen je neustrašivo nastavio svoj nastup na Korzici. Do osamnaestog brzinca, Toivonen je imao ogromno vodstvo na reliju, a pred kobni osamnaesti brzinac, dao je svoju posljednju izjavu:

„Danas smo prešli veću distancu nego na cijelom finskom reliju. Nakon četiri sata intenzivne vožnje, veoma je teško držati ritam. Sa modernim automobilom poput ovog, nemoguće je takmičiti se ovdje. Fizički je iscrpljujuće i mozak ne može da obradi informacije dovoljno brzo.“

 

Tog drugog maja 1986. godine, na sedmom kilometru osamnaestog brzinca Corte – Taverna, Toivonen je izletio na dijelu staze gdje nije postojala zaštitna ograda, te je proletio ravno niz liticu gdje se sletio na krov. Drveće je probilo spremnik goriva i ubrzo je eksplodirao. Delta S4 je bila izrađena od lako zapaljivog kompozita kevlara i ojačane plastike, te je za Toivonena i njegovog suvozača, Sergia Cresta, bilo gotovo nemoguće da se spase čak i da su bili živi nakon nesreće. Obojica su ostala zarobljena u automobilu i izgorili su zajedno sa njihovim automobilom. Nakon nesreće, ostao je samo neprepoznatljivi metalni „kostur“.

 

Smrt dvojice ljudi označila je kraj Grupe B. FISA je svega par sati nakon Toivonenove pogibije objavila kako se Grupa B zabranjuje za dalju upotrebu na takmičenjima nakon 1986. godine. To je automatski značio kraj i Grupe S, skupa pravila koji je tek trebao da stupi na snagu. Automobili Grupe S bi bili još snažniji i još brži od Grupe B, a ko zna koliko bi još ljudi nastradalo u tom slučaju. Toivonen i Cresto su praktično položili svoje živote da bi spasili ko zna koliko drugih. Henri, neka ti je vječna slava i hvala! Počivaj u miru.

17:13 | May 2, 2020

KOMENTARI (0)